Već smo neko vrijeme imali ideju izleta na Sljeme te smo se napokon uspjeli organizirati 11. rujna i iskoristiti predivan sunčani dan. Vodič kroz ovu avanturu bio je naš kolega i iskusni planinar Marko Crnić. Pročitajte u ovom blogu kojim smo putem išli i kako nam je bilo na izletu!
Okupili smo se na parkiralištu kod Šestinske crkve (kod groblja) i oko 9 sati krenuli poučnom stazom Miroslavac prema Kraljičinom zdencu. Tu smo se malo odmorili i nastavili dalje stazom 11 (tzv. Bažulofka). Tada smo se malo razdvojili, pa su oni najbrži otišli skroz do vrha, a ostatak ekipe se uputio stazom 15 prema Grofici, uz lagano hodanje, druženje, smijeh, fotografiranje divne prirode i uživanje u samom planinarenju.
Svi su sretno stigli do restorana Grofica malo iza podne, gdje nas je dočekala i ekipa koja je došla s automobilima. Nakon malo odmora, puno vode i pokojeg aperitivčića, premjestili smo se unutar restorana gdje su za nas pripremili veliki stol za ručak. Pripremili su nam fine juhice, lovački gulaš i naravno velike plate s miješanim mesom s roštilja. Nakon dobre hrane i pokoje pive/gemišta, tijelo se brzo oporavilo od umora te smo veselo krenuli prema nazad. Kolege, koji su poveli djecu, odlučili su se vratiti nazad autobusom, a većina je krenula prema dolje, kako smo i došli, pješice.
Krenuli smo cestom do Tomislavovog doma, gdje smo se opet digli na stazu 26 i polako hodali kroz šumu preko Ženskog sedla do planinarskog doma Grafičar. Tu smo se planirali na brzinu okrijepiti i krenuti dalje ali nas je ponijela atmosfera i fina domaća štrudla, pa smo malo zasvirali i zapjevali na opće zadovoljstvo svih nas, a i ostalih gostiju na terasi. Atmosfera, društvo i pjesma nas je toliko ponijela da smo stalno odgađali povratak, pa je bio već pravi mrak kad smo se spustili do Šestinskog lagvića, a iz Grafičara smo krenuli stazom 50 prema Medvedgradu i dalje prema Šestinama.
S punim pravom možemo reći da je ovo bio cjelodnevni izlet! Ideja koju smo imali za izlet na Sljeme je u potpunosti realizirana i proveli smo cijeli dan u prirodi, u neformalnom druženju, hodali oko 20 km, pomagali jedni drugima u fizički teškim trenutcima, fino ručali, malo popili, svirali gitaru, pjevali…
